Garsonjere Beograd prodaja

Osnovno, nekomplikovano, jednostvano- trebalo bi onda da je i lako za izgradnju. Da li bi se neimari složili sa nama? Lako za prodati, tu ćemo se svi složiti. Naime, garsonjere u Beogradu na prodaju skoro da je nemoguće pronaći. Najtraženije su i najpre nestaju iz ponude. Ma koliko da se vlasnici nekretnina sve više okreću garsonjerama i poklanjaju im značajan prostor prilikom izgradnje svake zgrade, potražnja je uvek veća od ponude. Ima veze sa sveprisutnijom besparicom pa ljudi koji se odluče za kupovinu stana danas uspevaju da skupe dovoljnu sumu novca tek i samo za garsonjeru, ili ima veze sa tim što su nam porodice sve manje pa uspevaju i u garsonjeri sasvim normalno da funkcionišu dugi niz godina. Na ovaj ili onaj način, skoro svi smo u nekom periodu živeli u garsonjeri ili znamo nekog ko jeste pa smo delili iskustva. Nego, znamo li kako se garsonjera gradi? Glupo pitanje, gradi se ko i svaka druga stambena jedinica. Jasno mi je da nema posebne filozofije niti izmišljanja tople vode, nego, realno, ljudi: kako se gomila majstora mimoiđe u dvadesetak kvadrata? Uzmimo da je prosečna veličina garsonjera koje se prodaju u Beogradu oko 25 kvadratnih metara. Uzmimo i da na gradnji svake zgrade učestvuje tim ljudi raspoređenih po zadacima. Majstori, pomagači majstora, zidari, keramičari, moleri, električari... Naravno, radi se etapno i nikad nisu svi u isto vreme u istoj prostoriji, nego, opet, znate li vi koliko je 25 kvadrata, u stvari, mali prostor?! Na sve dodajte alat. Plus nadzorni organ koji po pravilu smeta i zakera...Treba se tu snaći. Kad već pominjemo prosek, osvrnimo se i na profil prosečnog građevinara u Srbiji. Meni se mnogo više sviđa onaj pomalo arhaičan izraz „neimar“ ali, retko se koristi pa se plašim da njegova upotreba podrazumeva i objašnjavanje, zato i izbegavam. Da mi se ne omakne pogrešan naglasak, da neko ne pomisli na čuvenog Barsinog fudbalera, držaću se zvanja „građevinski radnik“. Građevinac. Čovek koji pravi kuće. Majstor. Striktno muško zanimanje. Čak i najokorelije i najsrčanije zagovornice rodne ravnopravnosti i protivnice razvrstavanja poslova na muško-ženske, u ovom slučaju će otćutati. S pravom. Ni za milion godina neće biti žene građevinarke. Znam za mnoge slučajeve u kojima je i arhitektica sklanjana sa gradilišta, članice raznih komisija su se zadržavale u najminimalnijem roku pa je stvarno nezamislivo očekivati participaciju žena u ovom poslu. Mada, koren reči građevina je „građa“, imenica ženskog roda. Tačno je da građa nastaje od drveta ali se računa drvo samo po sebi već njegov upotrebni oblik (građa). Prosečan građevinac koji zida garsonjere koje se prodaju u Beogradu je u svojim četrdesetim godinama, samouk, radi na crno i nije iz Beograda. Majstori građevinari nisu kadar koji se oblikuje u školi, sve što umeju naučili su na terenu, kroz višegodišnju praksu. Ovo je značajan problem jer koči “pogađanje“ velikih poslova bilo gde u inostranstvu. Ma koliko da su na dobrom glasu, srpski građevinci bi mnogo bolje prošli da imaju bilo kakvu vrstu sertifikata. Nije ova profesija primamljiva za omladince. Sad su već daleko iza nas dani kad se na građevini dobro zarađivalo, prosečna plata u visokogradnji je 29.000 dinara (prema podacima Samostalnog sindikata građevinarstva), do posla se teško dolazi a javna je tajna da većina njih radi bez prijave. Ili tako, ili da sede kod kuće kao i 50.000 njihovih kolega koliko ih je ostalo bez posla samo u prošloj godini. Rade od jutra do mraka, od „projekta do projekta“, uglavnom za istog preduzimača. Imena im se ne pamte, odazivaju se na „majstore“ a na tabli završene zgrade stajaće ime izvođača radova i arhitekte. Oni će se preseliti na sledeće gradilište, zadovoljni što imaju šansu da zarade dnevnicu, ne kukajući na skučen prostor od 25 kvadrata u kome ne mogu da se mimoiđu sa kolegom. Oni, građevinci koji prave garsonjere za prodaju u Beogradu, majstori. Ukoliko ste zainteresovani za iznajmljivanje garsonjera, pogledajte našu bogatu ponudu u sekciji iznajmljivanje stanova Beograd.