Lizing zemljišta kao rešenje za glad ili glad za profitom?

Oživljavanje srpskih sela uz iskorišćavanje potencijala koje nam je majka priroda nesebično dala, redovni su segmenti predizbornih kampanja. No, od priče se nikako nije kretalo dalje ali je nedavno pripremljen program „Živi u selu, radi u gradu“ kojim se nastoji krenuti bar nekoliko koraka napred. Pokrajinski sekreterijat ima ideju kako da se nastane napuštene vojvođanske kuće. Projekat podrazumeva da pokrajinska vlada otkupi kuće u kojima niko ne živi kako bi se one dale na korišćenje mladim bračnim parovima. Zakup bi bio na dest godina uz uslov da je bar jedan od članova porodice zaposlen. Umesto podstanarstva u gradu, mladi bi imali priliku da, pod povoljnim uslovima, dobiju kuću i okućnicu (baštu). Na taj način bi se i selo podmladilo ali i zaustavilo propadanje seoskih kuća i imanja. U isto vreme, potencijalima Srbije mnogi zavide. Naime, Srbija „raspolaže“ sa 5.097.000 hektara poljoprivredne površine, od čega je 4.224.000 (0,47 hektara po stanovniku) obradivo. Ovaj prosek nas svrstava iznad ostalih zemalja Evrope. Na primer, u Holandiji je to 0,06 hektara, u Nemačkoj 0,19, Mađarskoj 0,51, Italiji 0,20, Francuskoj 0,33 hektara. Međutim, iskorišćenost ovih potencijala nas svrstava daleko ispod evropskog standarda. Ili, bolje rečeno svetskog. Jer, dok naši placevi stoje zaparložene, Kinezi muče muku kako da pronađu obradivo zemljište. Poslednjih pet godina su kupovali poljoprivredne parcele u Južnoj Americi, Jugoistočnoj Aziji i Africi a sad su se okrenuli Ukrajini. Jednostavno, veća potražnja za hranom, ekonomski rast i veća kupovna moć, kao i širenje modernih naselja nauštrb kineskih sela, diktirali su da se Kina „proširi“ na teritorije drugih zemalja. Tako je i došlo do sporazuma po kome se (u prvoj tranši) 100.000 ukrajinskih hektara daje Kini na lizing. U narednih 50 godina će se površina uvećavati, da bi na kraju dostigla neverovatnih tri miliona hektara. To je pet odsto ukupne površine Ukrajine i devet odsto obradive zemlje koju ta zemlja poseduje. Kineska "ukrajinska farma" će tako 2063. godine zauzimati površinu jedne Belgije, npr. Plan je da se zemlja upotrebi delom za useve, a delom za uzgoj svinja. Sve što se proizvede u istočnom ukrajinskom regionu Dnjepropetrovsk, biće prodato dvema kineskim državnim kompanijama za uzgoj žitarica po preferencijalnim cenama. Alternativa uzgoju hrane na domaćoj teritoriji je morala da bude pronađena zato što kinesko stanovništvo pojede oko jedne petine ukupnih svetskih zaliha hrane, a zbog nagle industrijalizacije i urbanizacije na ovu zemlju otpada samo 9 odsto svetskih obradivih površina. Iako sporazum sa Ukrajinom predstavlja najveću dosadašnju kinesku investiciju u poljoprivredno zemljište, ovakvi sporazumi nisu retkost u savremenom svetu. Može se reći da se trend naročito pojačao od kako je globalni rast cena hrane 2007. i 2008. godine izazvao nemire u celom svetu. Zbog toga danas, ne samo Kina, već i Saudijska Arabija, Južna Koreja, UAE, Britanija, SAD i druge zemlje kupuju obradivo zemljište u inostranstvu. Prema izveštaju neprofitne organizacije “Grein” za prošlu godinu, glavnu metu predstavlja Afrika, ali i istočna Evropa, latinska Amerika i Azija, dok je prema jednoj drugoj studiji, od januara ove godine, u ruke stranih investitora prešlo nešto manje od dva odsto obradivog zemljišta u svetu. Zemlje o kojima je reč nemaju baš blagonaklon stav za situaciju u kojoj su se našle. Filipinska vlada je u poslednjem trenutku blokirala sporazum sa kineskim investitorima strahujući da bi mogla da izgubi kontrolu nad svojim celokupnim obradivim zemljištem a Mozambik se usprotivio ideji da domaće stanovništvo bude zamenjeno kineskim poljoprivrednicima. U tom stilu i Ukrajinci govore da nikakvog zakupa zemljišta nema već da se radi o sporazumu o instaliranju sistema za navodnjavanje pomenutih teritorija. Sve češće se čuju stavovi da ovi sporazumi mirišu na kolonijalizam ili bar na izvlačenje resursa siromašnijih zemalja od strane bogatih. Zakonski gledano, vreme kad će stranci moći da kupuju zemljište u Srbiji je još uvek daleko ali ne bi bilo zgorega da po ovom pitanju imamo unificiran stav. Do tada, biće više nego dovoljno da napuštena srpska zemlja postane predmet interesovanja domaćeg stanovništva. Izvor: Blic, Vreme, Halo oglasi Najsveobuhvatniju ponudu poljoprivrednog zemljišta na prodaju pronađite u sekciji poljoprivredno zemljište prodaja.