Nekretnine Subotica

Dugo su samoubice bile glavna asocijacija za najseverniji grad u Srbiji. Bizarno, znam, ali vremena su bila takva, a statistika je...pa, neumoljiva. I moje društvo je mućkalo glave šta bi bilo to što ovo područje pobuđuje u ljudima, šta toliko njih nagoni da dignu ruku na sebe. Depresija, bila je skoro jednoglasna dijagnoza koju je javnost prenosila. Nešto kao kumulativna posledica koju život u velikoj vojvođanskoj ravnici, mirnoća, rutina ili kolotečina ostavljaju na ljudsku psihu. Bivalo nam je sve to strano i onako baš daleko pa smo objašnjenje uzimali zdravo za gotovo. Onda su došla neka druga vremena. Onda se subotička atmosfera prenela i na nas. Počeli smo opet da mućkamo glave o Subotičanima. Zbog Dulića, naravno. E, sad, za jedan deo građana ove zemlje subotički ortoped je sinonim za nekretnine zidane državnim parama (subvencionisani stanovi) i njihov će stav o bivšem ministru građevine i prostornog planiranja varirati (u zavisnosti sa kolikim zakašnjenjem će se useliti u svoje stanove). Bolje ikad nego nikad, drugačije i ne bi došli do krova nad glavom. Ali, neki drugi ljudi misle malo drugačije (osnovano) o bivšem ministru građevine: dok Dulić nije došao u ovo ministarstvo, investicije u toj industrijskoj grani iznosile su i tri milijarde evra godišnje. Građevinska industrija imala je 120.000 radnika koji danas, uglavnom, ne rade, što znači da štetu trpe i oni sami i njihove porodice, a i država jer ne prihoduje od poreza ( 63 na 100 zarađenih dinara). Od sunovrata građevinske industrije, kao posledice Dulićevog Zakona o planiranju i izgradnji, Srbija se još dugo neće oporaviti. Najavljujući revolucionarne promene, koje su zaista bile neophodne, avgusta 2009. godine donet je famozni Zakon o planiranju i izgradnji. Revolucionarno je, međutim, bilo samo to što je, za manje od dve godine, promenjeno čak 90 zakonskih odredbi od ukupno 200. Zakon je izmenjen posle samo 17 meseci, u martu 2011. Sve što se potom dešavalo, a traje i danas u toj oblasti, spada u domen horor filmova. (Izvor:Akter) A već nekoliko godina su nekretnine u Subotici glavna asocijacija za Dulića/e. Naime, građevinska firma u vlasništvu Dulićevog oca je izgradila najmanje 10.000 kvadratnih metara u ovom gradu čija se vrednost procenjuje na 12 miliona evra. Firma DG Kompani (direktor Igor Dulić) je investirala i izgradila četiri poslovno-stambena objekta, a kao izvođač radova ova porodična firma gradi i novi turistički objekat na samoj obali jezera Palić. Ovo su samo zgrade obeležene logom firme, a njihovi sugrađani kažu da je dobar deo nekretnina u Subotici njihov (izvor :Kurir) Onako, usput, da pomenemo da je ovdašnji gradonačelnik Modest Dulić. A šta je sa nedulićevskom Suboticom? U njoj kvadratni metar može da se kupi za manje od 400 evra a hektar zemlje košta oko 6000 evra. Zaista, ne preteruju oni koji kažu da su cene nekretnina u Subotici na istorijskom minimumu. Ako ste dovoljno oguglali na afere i međuoptuživanja na domaćoj političkoj sceni, onda razmišljate samo o atributima koje ima administrativni centar severnobačkog okruga. Prvi put se pominje u XIV veku a kroz njega su prošli i Osmanlije i Habzburzi da bi danas ovo bio jedan moderan srednjoevropski grad sa fantastičnom istorijom. Samo 10 km udaljenosti od granice sa Mađarskom nosi sa sobom različite benificije npr. šverc hrane (eto još jedne bizarnosti). I još jednog putovanja kroz vreme, tačnije ponovno preživljavanje nekih situacija za koje smo mislili da nam se nikad neće povratiti. Ali, eto, još jednom je subotički buvljak među glavnim snabdevalištima suhomesnatih prerađevina i različitih sireva za veliki broj ljudi koji pokušavaju da uštede na sve načine. Mnogi ovde dolaze radi podmirivanje sopstvenih potreba, a nemali je broj i onih koji ovako opskrbljuju svoje prehrambene radnje. Sve sam dalje od podržavanja onog objašnjenja sa početka teksta da je ovo grad zapao u kolotečinu i rutinu...