Stanovi izdavanje

Dogovorenog dana u mesecu, vlasnik stana u kom živim (u nastavku teksta ćemo ga zvati po srpski: gazda) dolazi po stanarinu. Vreme nije fiksirano, o tome se dogovaramo. Visina stanarine i dan kad je plaćam, nažalost, jesu. Pregovaranje mi nikad nije išlo od ruke. Tačnije, pregovori koje ja vodim ne završe se nužno pozitivno po mene. Dakle, elem, pregovaranje mi nikad nije išlo od ruke. Jedan moj drug se čak uopšte ne sreće sa svojim gazdom. Jednostavno, ostavi novac na stolu, ovaj ga pokupi dok je drugar na poslu, i gotova priča. Ljudi su našli formulu koja svima odgovara-nema usiljenih osmeha i prozaičnih pitanja „šta ima novo“. Nikad nema ništa novo, da ima-već bi gazda bio pozvan da interveniše, tj.dovede majstora. Postoji još jedan model naknade za izdavanje stanova:ono kad se novac uplaćuje na bankovni račun. To bi već značilo da je stanar prijavljen, da država ubira porez od stanodavca a banka od izvršene transakcije. Model u kom je više strana usrećeno ili, kako moja baka kaže:opareno. Nauštrb stanodavca, svakako, pa je on u ovom modelu malo manje srećna strana. Zato, i pored zaprećenih kazni, još uvek ne znamo precizno koliko ih je u kategoriji stanovi izdavanje Nego, da ste vi država koja izdaje stanove, za koji model naplate biste se opredelili? Kakav biste gazda bili? Neki podaci govore da je danas 16.425 stanova u vlasništvu Republike Srbije. Njihova knjigovodstvena vrednost je oko 19,8 milijardi dinara, a tržišna možda i nekoliko puta veća. Republička direkcija za imovinu je evidentirala ukupno 4.668 korisnika, odnosno zakupaca tih nekretnina. Nećemo biti maliciozni pa ćemo verovati da je transparentno i ko ih koristi, i po kom osnovu i kakvi su ugovori, zapravo, u pitanju. Mada, u tom slučaju ćemo biti naivni. Jer, već neko vreme Agencija za borbu protiv korupcije pokušava od državnih organa da pribavi ove podatke. Zvanično, stanovi se u skladu sa Vladinom uredbom o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih, i zaposlenih lica, daju u zakup na određeno vreme ili za službene potrebe. Daju se na korišćenje zaposlenim, izabranim i postavljenim licima dok obavljaju službenu dužnost. Za službene potrebe vlada je za ministre i državne funkcionere opredelila 30 takvih stanova, a od ministara za sada jedan koristi samo Sulejman Ugljanin. Kada napuste fotelju, funkcioneri moraju da se isele iz stanova najkasnije za mesec dana. Za njih su, inače, ”rezervisane” garsonjere ili jednosobni stanovi, a veći ukoliko će tu boraviti s porodicom dok im traje mandat. Ministar, na primer, može da dobije prazan ili namešten stan, a jedina obaveza su mu računi i troškovi održavanja. Za sada se zna da je od 600 stanova, koliko je država 2003. kupila od tadašnje Građevinske direkcije, oko 150 prodato, a u proceduri za prodaju je oko 160, kao i da se u državnu kasu sliva mesečna kirija za oko 300 stanova, koje koriste zaposleni u gotovo svim državnim institucijama. Ovo su podaci za teritoriju Beograda. E, sad, neka računica ide ovako: prosečan mesečni zakup za državni stan je 150 evra. Ako uzmemo da svako od 4.668 zakupaca iznajmljuje samo po jednu nekretninu za tih prosečnih 150 evra, to bi značilo da se za stambenu kiriju mesečno u državnu kasu slije oko 700.000 evra. Da li neko odlazi po novac ili se on uplaćuje na račun, nije jasno definisano. Do skoro, pojedini državni činovnici mogli su ove stanove i da otkupe. Međutim, posle odluke Ustavnog suda da se proglase neustavnim dva člana vladine Uredbe iz 2011.zato što omogućavaju diskriminaciju, stanove do daljeg neće moći da otkupljuje niko. Inače, državne nekretnine mogli su da otkupljuju samo zaposleni u MUP-u, tužilaštvima za organizovani kriminal i za ratne zločine, i BIA, koji imaju status službenih lica, i koji su u tim stanovima živeli. U ovom trenutku, dakle, nijedan državni kvadrat ne može da bude otuđen dok se ne donese nova uredba. Ona bi, kako se očekuje, trebalo da omogući svim službenicima da kupe od Srbije stanove po tržišnoj ceni. Država je prestala da kupuje nekretnine za svoj fond, a broj službenih kvadrata se uvećava najčešće kad premine neki građanin koji nema naslednike. Kad se iscrpi sva procedura ovakvi stanovi postaju državni. Tada se evidentiraju u Direkciji za imovinu, postaju stanovi za izdavanje i prosleđuju Vladi i Generalnom sekretarijatu za raspodelu. (Izvor: Večernje Novosti) Bilo da izdajete ili iznajmljujete stan, više informacija o ovoj temi potražite u sekciji renta stanova u Beogradu.